✔️ 2022-12-15 10:54:00 – Pariz/Francuska.
jet Ona je jedna od onih žena koja je svojim radom i trudom stekla ime u svijetu zabave. Saosjećao je sa svojom ulogom u otrov za koju je sa svojim kolegama dobila nagradu Ondas. Ali je takođe napisao knjigu ili se okušao u muzici.
Upravo, ovaj posljednji aspekt je onaj koji je koncentriše u ovoj posljednjoj fazi. On je lansirao Za muškarce koje sam morala zaboravitizbirka pesama koje udaljavaju se od regetona kojim se dao do znanja i vodi nas na bezvremenski i klasičniji teren. Iako uvjerava svoje pratioce i uvjerava da radi na urbanoj muzici.
Sa ovim diskom, pravi poklon za sebe, pokazuje da se i bez automatskog podešavanja brani kao šarm i skida se, ne samo bukvalno na naslovnoj strani, već i srcem, u pesmama koje govore o ljubavi, slomljenom srcu, želji i strasti.
Razgovarati s njom znači otkriti da postoji neko ko je osjetljiv, sa strahovima i nesigurnošću, ali sa snagom da zna šta želi i da se bori za to.
Prepoznajete li da je ova ploča za vas bila katarza, u kom smislu?
To je album koji mi je pomogao da se izliječim jer sam radeći na njemu shvatila kakvi su moji odnosi, a šta ne želim u životu. Kada sam objavio svoje knjige, koje su bile moji dnevnici, jednom kada je to deo naroda, to više nije u meni i slobodan sam od toga. Bila je to katarza, nisam više u tom trenutku da sam pevao na albumu.
Da li vam je komponovanje nakon pisanja ovih knjiga olakšalo?
Uvek sam pisao i koristio mobilni notepad kao nešto terapeutsko i radio sam to kompulzivno još od detinjstva kada sam menjao završetke filmova koji mi se nisu sviđali i prepravljao ih. Ali istina je da sa albumom ima puno pjesama koje sam napisao kao koautor jer osjećam da sam uvijek pisao istu stvar, ili istu stvar, ili koristio iste strukture i želio sam koristiti ovaj album da učim od drugih kompozitori, kantautori i tekstopisci i to je bio timski rad.
Dvije godine rada, uz brzinu kojom se stvari odvijaju u industriji, odvojili ste vrijeme.
Razmišljao sam da napravim album 2018. godine, kada sam snimio Por qué te vas, što je verzija Janette. Tada sam rekao, želim da napravim ploču klasičnih zvukova. Ali ideja je ostala tu i 2020. sam počeo da radim na tome, ali mi se nije žurilo. Uopšte, nikad u životu nisam žurila. Mislio sam da će dobro ostarjeti ako napravim ploču klasičnih zvukova, tako da nije bilo razloga da je ne izdam 100% onako kako sam želio.
Za muškarce koje sam morala zaboravitiDa li ste se prepoznali u pesmama? Jeste li od njih dobili povratnu informaciju?
Hahaha… Da, prepoznali su se, mislim. Pokazao sam to jednom od njih jer smo bili u rodu i on je to čuo i mislio da je dobro. I ja sam to pokazao još jednom od njih i dobro, ali zato što smo bili u dobrim odnosima.
Ovdje ste doveli svoj glas do impresivnog krupnog plana, jeste li bili jasni od početka?
Na albumu smo željeli sve rastaviti. Najlakše mi je, pošto sam upravo radio urbanu muziku, radio više regetona i sakrio se iza autotunea, bilo da uradim ovo. Kada smo počeli da radimo na ovom albumu, hteli smo da mu damo taj štih da slušaš raspevane novine, da nema puno šminke. Glas je, volite više ili manje, goli, eto šta je. A ako bolje pogledate, možete čuti pjesme poput lomljenja ili bola. Postoje snimci na kojima sam, kada sam snimao, plakao i nisam mogao više puta da to snimim jer posle ovog snimanja, rekao sam, neću više da snimam.
Ima naznake urbanog, koliko sada čujemo, ali je suptilan i prevladava nešto klasičnije i korijenje, je li to bila namjera?
Kada sam napravio ovaj album, to je bio album koji sam želeo da sebi dam i odam počast svojim muzičkim uticajima od malena. Razmišljao sam da napravim album koji bih sa 50 mogao da slušam i da se ponosim kvalitetom svega, da je sve pedantno zbrinuto. Postoje violine, što je bio moj san, postoje električne gitare, postoje klasične gitare. Kada sam počeo da pravim muziku, postojali su veliki proizvođači i to je bilo to. Rekao sam, voleo bih da sviram violinu, ali oni nisu. Kada sam počeo da radim sa muzičarima, koji su radili sa gitarama i violinama, bio sam veoma zadovoljan i pomislio sam, vau, pravim ovu ploču za sebe i to je poklon koji ću još uvek imati.
I hoće li se tu zaustaviti?
Nakon ovog projekta vratit ću se stvaranju urbane muzike. Već radim na drugim stvarima za klub, perreo… jer sam ovo radio ranije i znam da ću to raditi u budućnosti, ali sada želim da se zabavljam, plešem, tresem guzicu, jer Nisam više u ovoj tuzi. Jesam i jedno i drugo i konzumiram i jedno i drugo i volim da eksperimentišem sa oba.
Put najklasičnijeg, mislite li da utiče na najmlađu publiku?
Mislio sam da im se ova muzika neće svidjeti. Ima jako mladih ljudi koji mi pišu i kažu mi da im se to sviđa ili da im je pomoglo i da je tekst i to me čini srećnim što mogu da donesem Zašto odlaziš?, verzija Janette, koja je stara toliko godina a ti se nisi ni rodio i slušaš je i misliš da je moja, ali nije moja i ako malo istražiš saznaćeš ko je Janette. Smiješno je, onda imam i starije ljude koji vole moje pjesme. Dala sam autogram pre neki dan u kafeteriji, na salveti, ali on me je poznavao po pesmama, a ne po emisiji ili bilo čemu. Rijetko je.
Govorili ste o ovim referencama koje ste uzeli u obzir za ovaj disk. Rocio Jurado?
Uvijek sam govorio da je moj cilj u ovom životu bio da budem folklorac našeg vremena i volim Rocía Jurada, divim mu se. Najdraže su mi bile Lola Flores i Sara Montiel, oduvijek sam odrastala uz njihov utjecaj, čak i Marisolin, možda ne toliko folkloran, ali kod bake i u gradu su bili uobičajeni. čuj to ili vidi kvartovsko kino.
Kada se divite nekome kao što je Rocío Jurado, vidite medijski cirkus oko njegove porodice, kako se to prima?
Pošto nemam TV, ne znam ništa. Znam samo šta izlazi na platformama, ništa drugo ne vidim.
To je ljubavni album sa tužnim završetkom gdje ljubav ima prednost iznad svega, samoljublje, kako ste do toga došli?
Još uvijek radim na tome. To je nešto na čemu radite svaki dan. Uvijek se trudim da jasno stavim do znanja da iako sam očigledno vrlo siguran da društvene mreže za početak nisu stvarne, da plastična operacija nije rješenje, jer bez obzira na to koliko operacija pretrpite, ako imate nešto slomljeno unutra, ne puštaj. Da, puno radim na svom mentalnom zdravlju, to je ono što će mi dati alate da više volim sebe i nastavim da se suočavam s problemima koje moj um stvara na dnevnoj bazi. Postoje trenuci kada mi je zaista teško ustati iz kreveta, istuširati se ili jesti i došlo je vrijeme kada se sada stvarno brinem o sebi i ustajem i prisiljavam se da imam zdrave navike, da budem više fokusiran I to je zahvaljujući zdravom razumu, a ne operaciji. Zahvaljujući tome što sa svojim psihologom radim skoro sedam godina, ali predstoji mi još dug put. Kad mi kažu: 'Izgledaš tako snažno, kako uspijevaš biti tako siguran, da te toliko volim?' I pomislim, 'vau, kad bi znao šta mi je na umu ili vremena kada sam želeo da umrem... to je užasno, ja sam sebi najveći neprijatelj. Ali pokušavam da se pomirim sa svojom glavom i nastavim dalje jer nemam drugog izbora.
Srećom, tema mentalnog zdravlja više nije tabu.
Uvek sam pričao o ovim temama na svojim društvenim mrežama. Ali istina je da su me, dok sam se otvarao, ismijavali ili mi govorili da to radim zbog pažnje. Na kraju sam zatvorio jer, iako će dijeljenje ovih stvari pogoršati moje mentalno zdravlje, radije bih bio sebičan i ne bih pokušavao nikome pomoći i živjeti to iza zatvorenih vrata.
Niko ne umire od ljubavi, zar ne?
Misliš da ćeš umrijeti od ljubavi. Jako je teško, jako teško, jer ta osoba, ta veza, umire, ali ta osoba je još uvijek živa i morate prihvatiti da se život koji ste namjeravali dijeliti s tom osobom raspao, više ne postoji. Veoma je teško i morate prihvatiti da ćete vi i ta osoba nastaviti odvojenim putevima, iako je možda ono što najviše želite na ovom svijetu da budete s tom osobom. Komplikovano je, mnogo puta sam mislio da umirem od ljubavi.
Naslovnica se odnosi na Lady Godivu koja jaše gola na konju da bi dobila nešto od svog muža. Vaš cilj sa ovom naslovnicom?
Moj cilj je bio da se pokažem kao samodovoljna, kao, prošla sam kroz mnogo toga, postoji posekotina na grudima koja simbolizuje svu ljubav kroz koju sam prošla. Nisam htela nikakve logotipe, ni slova, ni bilo šta, želela sam da to bude imidž i naravno da mi je bilo jako loše, mnogo su me povredili, ali niko ne može da me pobedi jer sam jak i ljubav je pobedila nemoj me ubiti. Spreman sam da iskoristim sve te lekcije koje me bole da živim jače i da ne dozvolim da me neko ponovo povredi, da budem samostalan.
Na ovoj ploči ima mnogo boli. Zar vas lijepa ljubav, uživanje, ne inspiriše da komponujete?
Čak je i ta pjesma Dokle god sam živ, nemoj se osećati usamljeno, onaj sa refrenom Raphaela i Rocía Jurado, onaj koji govori o ljubavi i tako je lijep, nije lijep jer govori o tome kako je čekam i nikad ne dolazi i morat ću naučiti živeti bez njega. Iako je tako romantična, tako lepa, tako slatka, to nije dobro. Istina je da kad sam najsrećniji, manje pišem. Sada kada radim na najurbanijem i najperreo albumu koji sam napisao, ali ne o ljubavi. Pišem o seksu, o osjećaju moći, o ljubavi prema svom tijelu, o tome da mi niko nije potreban. Ali ne znam da li bih mogao da napišem romantičnu ljubavnu pesmu ili zdravu ljubavnu pesmu, ne znam.
A ovaj urbani rekord, kada je?
Imamo dva demo snimka i volim ih, već pišemo priče o spotovima. Uvek volim da svoje video snimke pravim kao da su filmski i želim da napravim četiri ili pet pesama. Hoću da izađe njoko da ne pevam na tugu, na tugu. To je kao da obučeš malo lakšu odjeću, odeš u klub i kažeš, hajde da pomaknemo guzice, slomljeno srce je prošlo. Osećam se dobro sada.
Trenutak osnaživanja žena s umjetnicima kao što su Nathy Peluso, Karol G, Bad Gyal i da spomenemo samo neke, dobar trenutak za vas?
Osjećam se kao da cisrodne umjetnice zarađuju nišu i zarađuju nešto što je odavno trebalo biti u industriji, a to je poštovanje. Ali mislim da je trans još uvijek u povojima i da imamo puno toga da branimo. Sada sam sretan jer je Kim Petras, koja je trans pjevačica, bila broj jedan u Sjedinjenim Državama sa Semom Smithom i to je bilo historijski, ona je bila prva. Tu je Villano Antillano koji otvara mnoga vrata u urbanim sredinama i bio je super uspješan, ali mislim da je pred nama još dug put i ne radimo svi isto kao što ne rade svi cis pjevači ista stvar. Nisam isti kao Zlikovac i Zlikovac nije isto što i Kim Petras, ali ako dobro pogledate postoje samo tri ili četiri trans osobe koje nas nekako mogu pronaći i stvarati muziku. Moramo to promijeniti i utrti put drugima koji žele ili koji…
IZVOR: Reviews News
Ne ustručavajte se podijeliti naš članak na društvenim mrežama kako biste nam dali solidan poticaj. 🍕