🍿 2022-09-23 14:28:09 – Pariz/Francuska.
Natalia Beristain režira Buka (zvuk), bend koji obećava da će biti jedno od sjajnih Netflixovih djela za ovu godinu. Film, u glavnoj ulozi Julieta Egurrola i Teresa Ruizstići će na platformu u novembru, a nakon što smo ga mogli pogledati na Filmskom festivalu u San Sebastijanu na Soydecine.com, želimo vam detaljnije ispričati o njemu.
Noise trailer i sinopsis
POP TRAILER | NETFLIX
Julia je majka, odnosno jedna od mnogih majki, sestara, kćeri i koleginica čiji su životi razbijeni raširenim nasiljem u zemlji koja vodi rat protiv svojih žena. Julia traži Ger, svoju kćer. I tokom svoje potrage, tkaće priče i borbe žena koje sretne na putu.
Kritika buke
Društveni bioskop je uvek veoma zanimljiv i potreban. U našem društvu postoje mnoge situacije koje zaslužuju da budu razotkrivene, a umjetnost je alat kojim se mnogi kreatori služe za prenošenje poruka. Savršen balans je kada nas, osim toga, film prati u svojevrsnoj frenetičnoj avanturi. Ovo je slučaj Bukakoji je težak i društveni film, jer nam priča priču o majci koja sama traži svoju nestalu majku, jer joj policija ne može pomoći.
uzbudljiva priča
Buka priča priču o majci koja pokušava povratiti svoju kćer koja je nestala prije devet mjeseci, u jednoj od najnasilnijih zemalja za žene: Meksiku. Policija ne istražuje onoliko koliko bi trebala, što znači da protagonista ne može ostati kod kuće i čekati. Uz ovu premisu otkrit ćemo realnost stvarnih situacija, čak i poznavajući udruženja koja postoje u stvarnosti i koja su posvećena pronalaženju njihovih nestalih rođaka. Ova priča ne samo da je izuzetno potrebna, već osjećamo potrebu da ovu situaciju ispričamo svima, kao što je to osjetila i njena rediteljka Natalija Beristajn birajući ovu temu.
Takođe, portret majke je veoma moćan. Mnogo smo puta čuli šta bi majka uradila za svoje dete, a u ovom filmu je to definitivno prikazano. Njegov bol je opipljiv, kao i njegova frustracija. Istraživačko putovanje koje kreće u društvu novinara daje filmu malo više ritma, ali emocionalni i društveni aspekti ostaju u prvom planu.
Sve ostaje u porodici
Vidjeli smo Buka na 70. San Sebastián Festivalu i prisustvovali smo kolokvijumu sa dijelom glumačke ekipe. Protagonistkinja filma je Julieta Egurrola, koja je režiserova majka. Ona je glumica, baš kao i rediteljev otac i brat, koji se takođe pojavljuju u filmu: sve ostaje u porodici. Uz to, interpretacije su vrlo prirodne i realistične, posebno ona protagonista, koji svoju bol pokazuje sve dok ne dođe do kostiju.
Teresa Ruiz, glumica koja igra novinarku Buka, rekla je da je odrasla u Ciudad Juarezu i da je svaki dan da bi išla u školu morala prelaziti područja u kojima se nije osjećala sigurno. Tema filma je nešto što su oni koji su uključeni u projekat željeli da izlože, a to pokazuje strast prema projektu. Zbog toga, u projekciji, aplauzi nisu prestajali do kraja špica.
Fikcija je toliko bliska da se čini dokumentarnom
Čak i ako Buka društveni film mora također uzima svoje poetske dozvole da prenese bol ove majke, sa ovim ukrštanim slikama protagonista u pustinji koji osjeća sve vrste emocija. Ali to se tu ne zaustavlja u njegovom interesovanju za mešanje žanrova. Neprestano koketira s dokumentarcem, imajući svjedočanstva ljudi koji su proživjeli slične situacije kao i naša protagonistica. Povremeno, ovi ljudi pričaju svoja iskustva sa zanimljivim direktno u kameru. Sve to ne zaboravljajući da nas naracija glavne priče zadivljuje i interesuje za linearniju priču, ali koja nam pomaže da vrlo dobro saosjećamo sa situacijom.
Kraj sa odličnim rasporedom
Prema riječima direktora Buka Na kolokvijumu nakon projekcije, završetak je napisan dva mjeseca prije zatvaranja scenarija, jer je došlo do situacije sa skvotom koja je izazvala velike proteste. Bilo je to nešto što se moralo dogoditi u filmu, i završili smo sa lijepom demonstracijom protiv svih ovih femicida koji su ostali neistraženi, dajući filmu zaokruženost koja ga na mnogo načina upotpunjuje. Ovaj osvetnički ton ovdje dostiže svoj maksimalni sjaj.
Bolan i potreban bend
Nakon viđenja Buka naljutićemo se, poželećemo da promenimo određene stvari, poželećemo da je sve fikcija. Ali znamo da niste, znamo da stvarnost nije daleko od priče kojoj smo upravo svjedočili. To je bolno, ali je i bioskop kao društveno sredstvo, i veoma je efikasan. Putovanje glavnog junaka je fascinantno i simpatično, a kao što pokazuje nekoliko trenutaka u filmu i kako reditelj potvrđuje na kolokvijumu, usred sve te bede mora se održavati radost, ali bez prestanka borbe i traženja.
IZVOR: Reviews News
Ne ustručavajte se podijeliti naš članak na društvenim mrežama kako biste nam dali solidan poticaj. 😍