✔️ 2022-03-18 11:00:48 – Pariz/Francuska.
Priznajem da sam jako želio vidjeti 'DMZ', adaptaciju istoimenog stripa koji dolazi od ruke Ave DuVernay (kao producenta i režisera prve epizode), Roberta Patina kao scenariste i kišobrana HBO Maxa za sve ostalo . Rezultat je četiri sata koja, u dobru i zlu, izgledaju pomalo nedovoljno za istraživanje ovog svijeta.
Rosario Dawson režira produkciju kao Alma Ortega, doktor koji kao takav radi sa imigrantima i izbjeglicama tokom budućeg drugog američkog građanskog rata. Uskoro će odlučiti da uđe u demilitarizovanu zonu koja se nalazi na Menhetnu da potraži svog sina, ostavljenog tamo tokom evakuacije ostrva.
Distancirajte se od komedije
Postoje stvari koje su pomalo iznenađujuće kada vidite ovu adaptaciju, pogotovo ako ste čitali strip, a ne mislim baš na kako idu različitim putevima (alternative) kada istražujemo priče o ovom demilitarizovanom Menhetnu.
Mislim, izvan biti u svijetu koji je stvorio Brian Wood i Riccardo Burchielli, oni nemaju mnogo veze sa stripovima i serijama osim što dijele likove. Kako zbog temporalnosti (ovdje je od početka rata prošlo osam godina umjesto pet), tako i zbog likova (u stripu Alma/Zee nikada nije napustila ostrvo). Nepotrebno je reći da nema ni traga da je reporter glumio u stripu.
S druge strane, treba napomenuti da Roberto Patino u svom životopisu ima da bude scenarista za serije poput 'Sins of Anarchy'. Mnogo je uticaja ovde u stilu, u načinu predstavljanja ova priča kao porodična tragedija u kriminalnom okruženju. I dalje u ritmu, za nešto više od pet minuta, uvodimo se u premisu.
Nešto što ističem jer trenutno mini serije obično nisu tako okretne u svojoj prezentaciji. Praktično bi se moglo reći da 'DMZ' ima više lančanog ritma nego réseau ili osnovni kabel nego HBO, pa čak i Netflix. Problem je što ima ta ista plitka dubina u brzom pogledu na zemlju u ratu.
I to je u okruženju u kojem možda fikcija najviše propada i, moglo bi se reći, odvaja se od komedije. Izvan toga jer ga dijalozi podsjećaju a po graničnom izgledu oružanih snaga, umjesto da smo u demilitariziranoj zoni izolovanoj od ostatka svijeta, čini se da smo u distriktu 'West Side Story'. Nema osjećaja opasnosti od stripa, a još manje oskudice.
Ovaj nedostatak osjećaja hitnosti, da se nalazimo u svijetu koji se urušio, oduzima mnogo bodova od prijedloga koji polazi od istog postulata. Više od drugog građanskog rata, suočavamo se sa ratom bandi sa gubernatorskim izborima kao zajedničkom niti. A vrijeme (četiri sata) nije opravdanje, jer su to stvari koje se mogu pokazati i sa ograničenim vremenom.
Ukratko, ostaje da, uprkos svojoj djelotvornosti kao priča, 'DMZ' mnogo je generičniji nego što obećava u svom prikazu demilitarizovanog Njujorka. Ne samo ako ga uporedimo sa stripom, nego kao zasebno djelo, njegov okvir dosta propada.
IZVOR: Reviews News
Ne ustručavajte se podijeliti naš članak na društvenim mrežama kako biste nam dali solidan poticaj. 🍕