🍿 RECENZIJE Vijesti – Pariz/Francuska.
Novi dokumentarac na Netflixu izaziva pometnju od 3. avgusta: trodijelna serija 'Trainwreck: Woodstock '99' pokušava rasvijetliti kako bi naizgled nevina ideja da se oživi legendarni Woodstock festival 30 godina kasnije zapravo mogla postati nepodnošljiva katastrofa u svakom pogledu. umjesto u Ljubav, mir i harmonija novo izdanje se spustilo na smeće, drogu, vandalizam, nasilje, vatru, izmet i seksualne napade do silovanja. Kako smo dospjeli ovdje i: zašto niko nije zaustavio katastrofu ako je nije mogao spriječiti? Nažalost, u dokumentarcu se takva pitanja samo djelimično postavljaju, a odgovori ostaju neosporni. Pogled na miks.
Menadžer
Prije nego što se tu zabrljamo ili se nesvjesno nađemo u retorici autor-žrtva-preokret: krivnju za katastrofu, naravno, snosili su najodgovorniji – a prema vlastitim izjavama, oni nisu bili ni na koji način svjesni. Michael Lang i John Scher su već bili osnivači Woodstock festivala 1969. Čak i tada su imali poslovne namjere koje su ostale uglavnom skrivene zbog poznate poruke i zaista mirne atmosfere festivala. Trideset godina kasnije, bili su toliko važni da je bilo malo reći da su nemarni. Možda su imali suštinski razumljivu i dobru ideju. Ali svi su bili loši: Zašto ste usred ljeta odabrali bivšu vojnu lokaciju u severnom delu Njujorka sa temperaturama blizu 40 stepeni, puno asfalta i malo hlada? Zašto su zabranili hranu i piće za poneti? Zašto su angažovali izvođače bez obaveza kako bi svoju vodu mogli prodati za 4 dolara po boci, ili čak 12 dolara kada ponestane pića? Zašto odvoz smeća i fekalija nije odradio svoj jedini posao tako da je jutro nakon prvog dana festivala prostor izgledao kao deponija na prepunoj septičkoj jami iz koje su fanovi na kraju gađali plastične čaše na razne izvođače kao što su Wyclef Jean i Nakit? Kako ste došli na ideju da zaposlite premalo osoblja za obezbjeđenje sa preko 250 posjetilaca, od kojih je većina bila i potpuno nekvalificirana? Zašto se izvođači tretiraju kao kraljevski članovi iza kulisa, a plaćeni vojnici ispred bina kao stoka? Da li je bilo ispravno ne otkazati festival najkasnije druge večeri nakon nekoliko eskalacija, na primjer da se izbjegnu masovni neredi? Prikazane scene dijelom podsjećaju na potpuno drugačije nerede u koje je intervenisala vojska radi održavanja reda.
Kako je lijepo kada se barem ljudi koji su zaduženi dobro zabavljaju: osnivač Woodstocka Michael Lang (u sredini) i promoter John Scher (desno) na Woodstocku '99
Lang i Scher također imaju svoje mišljenje u dokumentarcu. Ali Lang se smiješi na svaku kritiku, dok Scher nastavlja da krivi druge. Vatrogasci, izvođači radova, bande. Ne trudi se čak ni da relativizira seksualne napade. U jednom trenutku on upoređuje veličinu svog festivala sa veličinom prosječnog grada, gdje se takvi incidenti također događaju. U drugom trenutku je rekao: Naravno da ne voli da momci pipaju žene – ali šta su on i njegovi ljudi trebali učiniti po tom pitanju? Lang je umro mjesecima nakon intervjua, ne može više da reaguje na ovaj dokumentarac. Ali nije da te tvrdnje ne postoje već 23 godine. Samo što se tek sada pojavljuju u novom svjetlu javnosti.
Djela
Naravno, to nije smirilo tog Freda Dursta, na visokom ili niskom nivou agresivnog raspoloženja podstaknutog žeđu (bez igre riječi), vrućinom i maltretiranjem, oživio je publiku tokom “Break Stuff” kako bi zaista iskalio svoj bijes u sljedećem bliski trenuci. Da je vidio kako se kula 'Front of House' trese, otkidaju joj bočne stranice i, ako se tako nastavi, zauzeli bi ga zombiji kao posljednji bastion - i umjesto da se smiri, zgrabio se za zid od pocijepanog kartona i surfovao po njemu . Ali kako je to tako dobro rekao zaštitar? "Ne možete kriviti medveda što je medved", tako da je teško kriviti Limp Bizkit što su bucmasti nu metal bend kakav jesu. Čak ni Korn, koji je već prvim notama svog prvog albuma "Blind" dočarao apokalipsu i čiji vođa Jonathan Davis nije mogao a da ne oduševi ovim dugo očekivanim mega-šouom i samim sobom kao dirigentom stotina hiljada ljudi. Čak se ni The Offspring nisu pokrili antiagresivnom slavom kada je pjevač Dexter Holland pobijedio kartonske izreze Backstreet Boysa tokom njihovog seta. Ipak/Jer: Neko je rezervisao ove grupe, i očigledno ne zato što su bile za Ljubav, mir i harmonija — ali zato što su deca slavila stvari kao nijednu drugu muziku u to vreme i mogli ste da im prodate mnogo skupih karata uz to. Čak ni nedjeljni headlineri, Red Hot Chili Peppers, koji su dostojniji mjesta na Woodstocku od bilo kojeg nu metal benda u to vrijeme, nisu opravdali svoju reputaciju. Gledajući plamene požare na lokaciji, Antony Kiedis je primijetio: „Prokletstvo, tamo je kao 'Apokalipsa sada'! Ipak, jedva da je uputio umirujuće riječi javnosti i radije je nastavio "Fire" u tradiciji grupe u vrijeme Jimija Hendrixa kao bis.
Nastupi su bili nezahvalni za sve izvođače koji nemaju mnogo veze sa nu-metalom i rokom širokih nogu: kada je Bush izašao na scenu sa svojim relativno mekim post-grungeom NAKON naslova iz petka, Korn, bili su izviždani. Kada je Sheryl igrala Vranu, morala je da se odbrani od slogana i znakova "Pokaži sise!" ". Kada je Jewel trebala pomoći u prijeko potrebnom opuštanju i oporavku raspoloženja, i nju su bacali šalicama i izviždali sve dok se nije razdvojila i napustila binu i odmah sa festivala u suzama. Da budemo iskreni, Willie Nelson i James Brown se mogu vidjeti nakratko. Uz Metallicu, Jamiroquai, Alanis Morissette, Counting Crows, Live, Lit, Megadeth, Kid Rock i Creed, postojao je niz drugih bendova različitih žanrova koji nisu spomenuti u dokumentarcu. Malo je vjerovatno da su dokazane i dokumentovane incidente na bilo koji način stavili u perspektivu. Jedan od najgorih trenutaka: Fatboy Slim, čiji je set trebao usrećiti publiku u Rave Hangaru, izvještava da zaista nije primijetio nerede u publici sve do svog nastupa na pozornici jer se vozio iza pozornice u navodno limuzini, u što je sve izgledalo savršeno. Ali odjednom, oteti kombi se otkotrlja u gomilu. Njegov set je prekinut, kombi mora da krene, pa ga veseljaci bacaju smećem na njega, kurira. Kada upravnik hangara dođe do kombija, zatiče potpuno drogiranog vozača, onesviještenog tinejdžera i, pazi, pored nekoliko mladića, među kojima i jednog koji je upravo podigao pantalone. Opisi su nepodnošljivi. A o grupnom silovanju u publici na koncertu Limp Bizkita nismo ni pričali.
Javnost
Svako ko je pročitao ovo daleko, a nije vidio sam dokumentarac, već sumnja da je veliki dio festivalske publike bio bolestan na više načina. Mnogi tinejdžeri i mladi odrasli očigledno nisu putovali u nadi opuštenog festivalskog vikenda, već da bi proslavili sopstveni prolećni raspust. Pivski bongovi, droga, napumpane muške poprsje, čiji su vlasnici nadmašili sami sebe u glupim izrekama: eskalacija je izgledala u suštini neizbježna, prljava organizacija je uradila ostalo. beli momci vjerovatno nedovoljno da se žene tretiraju kao seksualni objekti, dodiruju njihove guze ili grudi, izvikuju im seksističke parole, ni organizatori festivala ne mogu potpuno promijeniti mišljenje. Ali, s jedne strane, izazvali su te duhove kroz svoje ponekad teške rezervacije testosterona, a s druge strane, današnji veliki festivali dokazuju da, na primjer, sigurni prostori, obučeno osoblje i lozinke mogu učiniti mnogo više za sigurnost posjetitelja festivala od Lang i Scher su tada tvrdili. Bez opravdanja za antisocijalno ponašanje prevelikog broja gostiju Woodstocka '99, što je između ostalog rezultiralo pljačkom, koja je nevjerovatno čak dovela do toga da se organizatori nedjeljom uveče zabarikadiraju iza pozornice kao u filmu o zombijima: Svako koga iznevjere oni u optužba na ovaj način može i mogla bi postati ljuta i ogorčena. Mreža koju su mnogi odabrali – društvene mreže nisu postojale 1999. godine – ali, naravno, uopće nije funkcioniralo. Još jedan motiv vandalizma koji je identifikovan u dokumentarcu takođe se pojavljuje kao glavni ključ: autori bi se pobunili protiv kapitalizma, protiv eksploatacije sebe. Na posteru dokumentarca prikazani su toaleti na kojima je naškraban slogan „End Profit Stick“. blazoned. Pretpostavljamo da barem idioti prikazani u sva tri dijela vjerovatno nisu imali previše političke savjesti. Ali da su konačno uvidjeli mogućnost divljanja bez sankcionisanja društva ili zakona. Svi smo mi životinje, zar ne?
Tom Morello iz Rage Against The Machine razjasnio je svoje stavove o pravim krivcima nakon festivala:
“Hej čovječe, ostavi djecu na miru. Muka mi je od bjesomučne demonizacije mladih ljudi oko Woodstocka '99. Da, Woodstock je bio pun grabežljivaca: degeneriranih idiota koji su napali ove žene, pohlepnih promotera koji su iščupali svaki peni od žednih posmatrača, i na kraju, ali ne i najmanje važno, predatorskih medija koji su zatvorili oči pred pravim nasiljem i napravili četvrtinu milion obožavatelja muzike na Woodstocku '99, od kojih je velika većina provela vrijeme svog života. »
Nakon koncerta Metallice, fanovi se brčkaju po kantama za otpatke i blatu u potrazi za svojim vrijednim stvarima, ali moguće i za druge.
Trainwreck: Woodstock '99 preostala pitanja
Da li je neko procesuiran?
Između ostalog, MTV je prenio da je policija države New York istražila osam seksualnih napada, ali je samo jedna osoba osuđena. Istražili su i 66 krađa, 15 slučajeva oštećenja imovine i pet slučajeva droge. Više od 40 ljudi privremeno je uhapšeno tokom festivala. Više od 4 posjetilaca trebala je medicinska pomoć na licu mjesta, a više od 000 je otišlo u obližnje bolnice. Muškarac je preminuo nekoliko dana kasnije od toplotnog udara. Njena majka je tužila organizatore festivala i delimično je bila u pravu: Vrhovni sud Njujorka...
IZVOR: Reviews News
Ne ustručavajte se podijeliti naš članak na društvenim mrežama kako biste nam dali solidan poticaj. 🤓
