🎶 2022-09-02 23:36:46 – Pariz/Francuska.
Nova kolekcionarska umjetnička knjiga velikog formata od 400 stranica od BMG-a, The Byrds: 1964-1967, koju su kurirala tri preživjela osnivača benda i dostupna u tri verzije, uključujući ograničeno izdanje Super Deluxe potpisano od strane Rogera McGuinna, Chrisa Hillmana i Davida Crosbyja, biće objavljeno 20. septembra 2022.
Sa više od 500 slika legendarnih fotografa kao što su Henry Diltz, Barry Feinstein, Curt Gunther, Jim Marshall i Linda McCartney, knjiga također uključuje restaurirane slike iz arhive Columbia Records i lične arhive originalnog menadžera benda, Jima Dicksona.
Ovog veka sam intervjuisao Rogera McGuinna, Chrisa Hillmana i Davida Crosbyja. Moj prvi intervju sa McGuinnom bio je 1974. Chris Hillman i ja smo razgovarali nekoliko puta u protekle dvije decenije. Moj kratki intervju sa Crosbyjem bio je 2021.
Evo izvoda iz tih intervjua.
Intervju sa Rogerom McGuinnom
Najbolji klasični bendovi: Šta mislite o tome The Byrds'single vocal mix?
Roger McGuinn: Lepo smo pevali zajedno. Odajem priznanje Crosbyju. Bio je briljantan u dizajniranju onih harmonijskih dijelova koji nisu bili stroga improvizacijska kombinacija treće, četvrte ili pete od tri. To je ono što čini harmonije Byrdova. Većina ljudi to misli kao trodelnu harmoniju, a to je dvodelna harmonija. Vrlo rijetko je postojao treći dio na našim harmonijama.
"My Back Pages", naslovnica Boba Dylana Byrds mlađi nego juče, i dalje ima dosta vremena na radiju. Kako ste došli da to snimite? Na svom repertoaru ste radili mnogo prethodnih Dylanovih pjesama.
Vozio sam svoj Porsche do La Cienega, i odvezao se do Sunseta, a Jim Dickson, naš bivši producent i menadžer, pokazao mi je da spustim prozor. Nedugo prije toga su ga otpustili Byrdovi, ali nas je i dalje volio, ili neke od nas. Zaustavio je svoj Porsche i rekao: „Hej, Jim. Trebalo bi da snimite "My Back Pages" od Dylana. Rekao sam: „U redu. Hvala. Svjetlo se promijenilo, vratio sam se u Laurel Canyon i izvukao Dilanov album na kojem je pisalo 'My Back Pages' i naučio ga.
Onda sam ga odneo u studio i pokazao momcima. Crosby je to mrzeo. Uglavnom je bio uznemiren jer nije imao svoje pjesme na albumu, i [to je] razlog zašto je napustio bend. Došlo je do raskola u bendu, i on nije dobijao toliko kao neki od nas. U svakom slučaju, jako mi se dopala "My Back Pages" i ne sjećam se da je bilo ko drugi u bendu otpor, samo David.
Bio je to Dicksonov prijedlog i nisam o tome razmišljao kao o Byrdovoj pjesmi. Svidjela mi se mudrost pjesme; to je vrlo pronicljiva pjesma o tome šta se dešava kada mislite da ste toliko obrazovani i mudri kada ste zaista mladi. A onda kad malo ostariš shvatiš šta nisi znao.
Dilanove stvari su odlične. Ja sam skovao izraz da je on “Šekspir našeg vremena”. Ovdje je bilo kao da poznajete Shakespearea. Dylan je jurio Kerouaca i Ginsberga. Štafeta je prošla. Sjećam se kako je Ginsberg rekao: „Mislim da smo u dobrim rukama. Radili smo "Chimes of Freedom" u Monterey Popu. Svidjele su mi se slike. Ne možete je identifikovati kao pesmu mira, ili bilo šta drugo, ali ima prizvuka. To je briljantno. Upravo sam identifikovao i mogao sam da se povežem sa tim.
Byrds su izveli Dylanovu "All I Really Want to Do" tokom a Zabava! traka.
Volim "All I Really Want To Do". To je nekako jednostavna mala ljubavna pjesma, ali ima zaista sarkastičan i ćudljiv stav. Ne želi da bude uznemiravan. On samo želi da budemo prijatelji. Promijenili smo postavku sa 3/4 puta na 4/4 puta. Postali smo njegova "zvanična, zvanična" grupa za njegove stvari. Sjećam se kada su Sonny i Cher dobili hit sa "All I Really Want to Do", Dylan je rekao "Oh, čovječe, iznevjerio si me..." Obično bi pisac bio srećan da ima hit sa svojim pjesmama. Koga briga ko je to uradio? Bio je na našoj strani.
"Znači, želiš biti rock'n'roll zvijezda?" »
Chris i ja smo izdali "So You Wanna Be A Rock 'n' Roll Star" krajem 1966. u njegovoj kući. Zaista se nije radilo o Majmunima. Gledali smo jedan tinejdžerski časopis, i primetili smo veliki obrt u rok industriji, i pomalo smo se smejali tome. Na naslovnici je bio momak kojeg nikada ranije nismo vidjeli i znali smo da će otići u sljedećem broju. Smešna mala pesma. Ljudi to nisu znali. Samo smo to mislili kao satiru. Dobro smo se slagali i dobro smo pisali. U stvari, Crosby i ja smo također dobro pisali neko vrijeme zajedno, kao i Gene [Clark] i ja. Odlično smo se proveli pišući pjesme.
Chris Hillman nam je odsvirao "Have You Seen Her Face" u studiju i mi smo ga iskratili. U to vrijeme nismo pravili demo snimke. Demo snimke su stigle 80-ih (smijeh). Chris Hillman je veoma nadaren muzičar. Način na koji je za vrlo kratko vrijeme prešao od mandoline do basa bio je nevjerovatan. Ne znam da li je na njega u potpunosti utjecao McCartney, ali imao je tu melodičnost, valjda više kao glavni igrač. U svoje sviranje basa ugradio je mnogo pjesama.
David Crosby je unio džez uticaje u miks.
David Crosby i ja, na našim prvim pjesmama poput “The Airport Song”, svidjela mi se režija, bila je prilično džez. On je neverovatan pevač harmonija i takođe je napisao nekoliko divnih pesama. Dobar tekstopisac. Takođe sam zaista uživao u njegovom radu na ritam gitari. Mislio sam da je savršeno savladao dio ritma i također je pronašao neke zanimljive akorde i progresije. On je bio taj koji je u “Renaissance Fair” i “Tribal Gathering” pronašao neobične promjene akorda koje su bile stvarno cool.
Intervju sa Chrisom Hillmanom
Najbolji klasični bendovi: Zašto muzika Byrdsa još uvijek traje?
Chris Hillman: Šezdesete su bile divne. Ono što odoleva ovoj eri su melodija i tekst. U The Byrds, naš menadžer Jim Dickson dao nam je najbolji savjet koji smo ikada čuli u svojim glavama: "Idite na sadržaj u pjesmama i idite na dubinu." Želite da pravite ploče koje ćete moći da slušate za 60 godina, koje ćete sa ponosom slušati. Bio je u pravu.
Mislim da je to veliki dio toga i bilo je stvarno i tako iskreno. Diskografske kuće su vodili muzičari, ljudi koji su voleli muziku. To nije bilo korporativno čudovište. Potpisali su vas i bili ste na izdavačkoj kući tri ili četiri albuma.
Kada ste čuli novu pesmu na radiju, melodija vas je odmah zgrabila. Možda ćete čuti neke stihove, ako su glasni i stvarno nešto znače, to je sve. The Beach Boys: Melodija, melodija, melodija.
Postoji mnogo fotografija Byrdovih. Vizuelna dokumentacija je bila važna u to vrijeme.
Čak i prije nego što sam bio u Byrdsima, prva ploča koju sam napravio bila je sa Scottsville Squirrel Barkers, a cijeli album smo snimili za četiri sata. Bila je to dobra grupa. Otišli smo u Griffith Park u Hollywoodu i stajali u redu za fotografiranje u boji primjereno uzrastu.
Kada su Byrdovi stigli, snimili smo jednu od naših prvih crno-bijelih reklamnih snimaka i mi smo u odijelima. Sjećam se da smo radili ovu fotografiju tokom dana i možda je bila u Shelly's Manne Hole klubu u Hollywoodu. Na snimanju je bio jedan stariji momak koji je slikao. Bilo je tako rano da to možda nije bila [zvanična] fotografija Kolumbije.
Studija za snimanje Columbia imala je istoriju koja datira još od radio emisija sa Fredom Allenom i Jackom Bennyjem.
Kolumbija je bila sindikalna sala. Inženjeri su nosili košulje i kravate. Obavezne pauze svaka tri sata. Producent ploče Terry Melcher bio je dobar momak. Nisam ga stvarno upoznao. Bio sam stidljiv. Columbia je bilo ugodno snimati. Reći ću ovo: na albumima Byrdsa, nisam bio miksovan. Nas petoro smo učili da sviramo, da izađemo iz folka i da se uključimo. Roger je bio najiskusniji muzičar i svi smo radili sa Rodžerom. Imao je odličan besprijekoran osjećaj za vrijeme, ovu minimalističku igru koja je bila tako dobra. Odsvirao je melodiju. Naslovnicu našeg debitantskog albuma snimio je fotograf Barry Feinstein, koji je bio stari prijatelj Jima Dicksona.
Zaista si procvala Mlađi nego juče.
Zaista sam počeo pisati pjesme nakon Crosbyja i bio sam na sesiji Hugha Masekele sa ovim južnoafričkim muzičarima mnogo prije Pola Simona. Jedan od njih je bio pijanista po imenu Cecil Barnard, koji je bio veoma inspirativan. I, Letta Mbulu, divna pjevačica. Svi muzičari su bili Južnoafrikanci osim [bubnjara] Grand Noira. Svirao sam bas na demo sesiji. A David je bio dobar ritam gitarista.
Otišla sam kući i napisala “Vreme između” i “Jeste li videli njeno lice”, pod uticajem spoja na slepo koji mi je Crosby namestio sa nekim drugim mladim devojkama. Bilo je nešto što me je dirnulo i tada sam izašao iz svoje ljušture sa ovom sesijom. Došao sam kući i pisao pjesme cijelu sedmicu nakon te sesije.
Byrds i Hugh Masekela zajedno su nastupili na festivalu u Montereyu 1967.
Hugh Masekela u Montereyu bio je jedan od najvažnijih događaja, a ranije snimanje s njim bio je jedan od vrhunaca mog života. U Montereyu smo svirali "Chimes of Freedom" Dylana. Koliko su ti stihovi bili lepi, shvatio sam tek godinama kasnije. To je samo jedna od Dylanovih sjajnih pjesama i on je tada bio na vrhuncu.
U Montereyu smo napravili imenik onoga što smo snimali i drugih pjesama. Gene Clark je upravo otišao i imao je toliko sjajnih pjesama koje su se uklopile u konceptualni Byrds zvuk da smo nastavili da pravimo te pjesme kada ga nije bilo.
Intervju sa Davidom Crosbyjem
Najbolji klasični bendovi: Oduvek ste imali vezu sa džezom. Gledali ste Johna Coltranea kako svira uživo i proveli mnogo vremena u Dick Bockovom World Pacific studiju. Bock je objavio mnoge legendarne jazz albume i pjesme Ravija Shankara.
David Crosby: Bio sam mlad narodni muzičar. Moj brat [Ethan Crosby] svirao je mnogo džeza iz 50-ih. Džez me je privukao mnogo prije nego što su me privukli pop ili rock'n'roll. Glumili su me Gerry Mulligan, Chet Baker, Dave Brubeck, Bill Evans, svi oni momci iz kasnih 50-ih i još opskurnih stvari poput Cal Tjadera. JJ Johnson. Sav jazz.
Došao sam do tačke kada mi se glava počela malo otvarati i počeo sam svirati gitaru i postajao sve zanimljiviji. Počeo sam da slušam pop muziku i shvatio da su ti akordi koji su mi se jako svideli malo napredniji. Počeo sam da čujem da neki ljudi koriste takve akorde i želeo sam da idem u tom pravcu.
Kad smo osnovali Byrds, čovječe, bilo je drugih ljudi po gradu. Mi smo primitivno sranje, momci koji plešu uz pojačala u uniformama. Mislim, hajde (smijeh). To je drugačiji svijet. Onda čujem Steely Dan. Čoveče, voleo bih da budem u ovom bendu. Došle su i druge grupe. Michael Hedges je bio drugi. Pod jakim uticajem džeza, ali i pod velikim uticajem klasike.
Vaša pesma "Triad", o trojstvu i seksualnoj slobodi, predstavljena je Byrdsima 1967. godine radi mogućeg uključivanja na...
IZVOR: Reviews News
Ne ustručavajte se podijeliti naš članak na društvenim mrežama kako biste nam dali solidan poticaj. 🎵